Društvo je osnovano 28. 12. 1976. u Zagrebu pod nazivom Udruga Sportskih Ribolovaca “Pešćenica”
(USR “Pešćenica”).
Društvo je nastalo odvajanjem od Zagrebačkog športskog ribolovnog društva pod kojim su spadali svi tadašnji ribolovci koji nisu imali matično društvo. (svaka općina koja je imala svoje vode imala i pravo osnovati svoje društvo)
Kao registrirano društvo počeli su se odvajati novci od članarina za poribljavanje i očuvanje voda društva.
Novci su stizali i od općine i od Zagrebačkog športskog ribolovnog društva.
USR Pršćenica je svake godine definirala plan rada, program takmičenja i financijski plan i zajedno sa mnoštvom članova postaje drugo najveće društvo u Hrvatskoj.
Takmićenja su tada bila češće a djelila su se na takmićenja unutar društava koja su spadala pod Zagrebačko športsko ribolovno društvo i državna.
Organizirala su se takmićenja i unutar društva na kojima su se takmičili pioniri i žene članovi.
Za 1. maj su događanja bila svečanija a na njima su se okupljali i općinari. Društvo je u to vrijeme imalo i binu pa se uz natjecanje, neizostavni “Fiš” i sviraće, okupljanje s parvom moglo nazvati “Vrhunska fešta”.
Među najvažnijima od osnivača su:
Stjepan Valentić, Dragomir Bundik, Stepan Pajtler, Milan Butorac, Josip Androci, Branko Prenc, Vlado i Mira Ohuntek, Željko Pongrac, Željko Slavinac, Franjo Mrzljak, Josip Hus, Lujo Pazman, Katica Pintar i drugi.
USR Pešćenica se je bila podjeljena na Izvršni odbor, Predsjedništvo i komisije.
Komisije su bile:
- Ribočuvarska komisija
- Natjecateljska komisija
- Komisija za terene
- Komisija za rad s pionirima
- Komisija za poribljavanje
- Komisija za izgradnju objekata
- Disciplinska komisija
- Komisija za vodotoke
- Komisija za propagandu
- Samoupravna kontrola
U početku društvo je brojalo oko 1000 članova od kojih su 300 bile žene.
Administrativno sjedište društva bilo ka kao i danas u dvorani Pešćenica, Borongajska b.b.
Na radnim akcijama su zahvaljujući gospođi Katici Pintar, uz članove, sudjelovali i vojnici iz obližnje vojarne na Borongaju.
Problema je bilo od početaka. Najveći je bilo jezero “Mazutara” u koje su obližnji Katran, INA OKI i Cromos odlagali otpad. Društvo je pokušalo preko općine intervenirati ali je odziv bio slab. Nekako je s vremenom odlaganje prestalo a jezero sanirano na način da se zatrpalo ali otpad još i danas u određenim vremenskim prilikama podsječa na njegovo prisustvo.
Kao problem od početka bila je i bespravna gradnja gdje su stanovnici u tim naseljima gomilali glomazni otpad na podrućju jezera koji su sakupljali po gradu.
Još je potrebno spomenuti i krivolov kao i nedozvoljenu sjeću šume za ogrijev.
Lovočuvari su bili iz ZŠRD i USR a većina ih je u obilazak išla sa puškama.
U početku se riba u jezerima razmnožavala prirodnim mrijestom a nešto ribe je stizalo iz Save jer su jezera bila spojena sa rijekom.
1979. godine društvo upućuje čestitke povodom rođendana tadašnjeg predsjednika Druga Tita i na to dobiva odgovor.
Drage drugarice i drugovi,
Veoma cijenim vašu pažnju i toplo zahvaljujem na čestitkama povodom mog rođendana. Upućujem vam najbolje želje za daljnje uspjehe u radu. Sa srdačnim pozdravima, Tito
